P r o s t o r n i p l a n B j e l o v a r s k o – b i l o g o r s k e ž u p a n i j e P O L A Z I Š T A 3. Prostorno razvojne i resursne značajke; 3.4. Komunalna infrastruktura _____________________________________________________________________________________________________ Bjelovarsko-bilogorska županija – Županijski zavod za prostorno uređenje A-60 Vodoopskrbna zona “Čazma” Ova zona obuhvaća samo naselje Čazma i neposredno gravitirajuće zaseoke. Vodoopskrbni sustav se temelji na korištenju podzemne vode s dva lokaliteta-“Milaševci” i “Čazma”. Oba izvorišta spojena su na vodotoranj u središtu grada Čazme iz kojeg se vrši distribucija. Vodocrpilište “Čazma” nema odobrenje za eksploataciju (nije za piće-potrebno kondicioniranje), iako je spojeno na vodotoranj i spremno za rad. Zahvaćena voda iz izvora “Milaševci” kapaciteta Q=14 l/s (tri aktivna bunara) nakon filtracije doprema se tlačnim cjevovodom u vodotoranj “Čazma”, dok ogranak prema vodotornju “Draganac” još nije pušten u rad. Sistem opskrbljuje 3.200-3.300 stanovnika. Vodoopskrbna zona središnjeg dijela županije Karakteristika ove zone je pomanjkanje vlastitih izvorišta pitke vode i ne postojanje sustava javne vodoopskrbe, već je ista individualnog karaktera bazirana na korištenju lokalnih izvora (pretežno kopani zdenci). Izuzetak čine krajnje sjeverno-zapadni dijelovi ove zone-općina Veliko Trojstvo i Šandrovac, na kojoj je izgrađen javni vodoopskrbni sustav s vezom na postojeći vodovod poduzeća INA. Zahvat vode za taj sustav je izvorište “Đurđevac”, koji daje vodu deklariranu kao tehnološka voda visoke kakvoće i zadovoljava standard pitke vode. Bjelovarsko-bilogorska županija je jedna od najzaostalijih županija Hrvatske u pogledu vodoopskrbe. Vodoopskrba zavisi o izvorištima koja su locirana u susjednoj Koprivničko-križevačkoj županiji (Delovi i Đurđevac). Ne postojanje vlastitih izvorišta, te ovisnost o opskrbi vodom iz vodocrpilišta drugih županija jedan je od ograničavajućih faktora razvoja Županije. 3.4.2.2. Odvodnja Na području Bjelovarsko-bilogorske županije sistem odvodnje nije dovoljno razvijen. Samo pojedina veća naselja imaju manje ili više razvijen sistem kanalizacije, uz često puta nedovoljno efikasan sistem pročišćavanja otpadnih voda. Većina naselja otpadne fekalne vode odvode u septičke jame, često puta nepropisno izvedene, tako da zagađuju okolni teren, dok se oborinske i otpadne vode odvode uglavnom otvorenim kanalima ili cestovnim jarcima u obližnje vodotoke. Bjelovar Sustav odvodnje grada Bjelovara se razvija od početka stoljeća, pa je to razlog da je on po svojoj funkcionalnoj sposobnosti, primjenjenim tehničkim rješenjima i vrstama materijala prilikom gradnje, vrlo heterogen (od zidane do suvremene kanalizacijske mreže). Postojeći sustav javne odvodnje je mješovitog tipa, što znači da je namjenjen odvodnji fekalnih i atmosferskih voda, a sastoji se od zatvorenih i otvorenih kanala. Koncepcija tehničkog rješenja odvodnje bazirana je na dva glavna kolektorska kanala, te dva recipijenta (vodotoka), koji prihvaćaju otpadne vode iz odvodnog sustava. Glavni kolektorski kanali su: Kolektor “A” kojem gravitira cca 35% urbanizirane gradske površine. Ovaj kolektor je od svoje ukupne projektirane duljine od 4,0 km, izgrađen kao zatvoreni kanal u duljini od 300 m, a na svojih 2700 m je otvorenog tipa. Na preostalom projektiranom dijelu u dužini od 1000 m nije izveden. Kolektoru “B” gravitira cca 65% urbanizirane gradske površine i to uglavnom njezin istočni dio. Ovaj kolektor izgrađen je u duljini od cca 5 km, od suvremenih materijala, kao zatvoreni kanal. Od ukupno projektirane duljine ovog kolektora neizgrađeno je još cca. 500 m njegovog najuzvodnijeg dijela u industrijskoj zoni. Na svom nizvodnom kraju kolektor odvodi otpadne vode na uređaj za pročišćavanje, nakon čega se ispuštaju u vodotok Bjelovacku koja je glavni recipijent za prihvat pročišćenih otpadnih voda.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=