P r o s t o r n i p l a n B j e l o v a r s k o – b i l o g o r s k e ž u p a n i j e P O L A Z I Š T A 3. Prostorno razvojne i resursne značajke; 3.3. Područja pretežitih djelatnosti _____________________________________________________________________________________________________ Bjelovarsko-bilogorska županija – Županijski zavod za prostorno uređenje A –35 3.3.2. Poljoprivreda Od davnina su poljoprivreda i prateća prerađivačka industrija bile temelj gospodarstva i života na području koje danas pokriva Bjelovarsko-bilogorska županija. O prvoj prerađivačkoj djelatnosti poljoprivrednih proizvoda može se govoriti već polovicom prošlog stoljeća, dok veći zamah prehrambena industrija dobiva potkraj prošlog, te početkom ovog stoljeća. Seljaštvo se na području Županije, kao uostalom i u ostalim djelovima države, borilo za životni opstanak, te se nastojala povećati poljoprivredna proizvodnja, jer je to bio uvjet boljega života, odnosno većeg standarda. U prošlom sustavu nije bila osmišljena, usvojena, niti prihvaćena nacionalna poljoprivredna politika. Socijalistički sustav programski je uništavao seljake, a stabiliziranje poljoprivredne proizvodnje slijedi tek šesdesetih i sedamdesetih godina kada su prestali progoni seljaka, a obrtni kapital za društvena (državna) dobra – PIK-ove postaje gotovo besplatan. Nakon Domovinsskog rata stanje se pogoršalo, jer naslijeđena, niskoakumulativna socijalistička poljoprivreda nije nadomještena novim nositeljima u komunikaciji država – seljak, odnosno teško se prihvaća spoznaja da je poljoprivreda strateško, gospodarsko, političko, socijalno, a u novije vrijeme i ekološko pitanje. Svojom površinom od 263.919 ha Bjelovarsko-bilogorska županija učestvuje sa 4,66 % u ukupnoj površini Republike Hrvatske. Najveći prostorni udio županije (57,9%) otpada na poljoprivredno zemljište koje se prostire na površini od 152.290 ha (5% ukupnog poljoprivrednog zemljišta Hrvatske), od čega je veoma veliki postotak 94,7% ili 144.725 ha, obradivih površina koje učestvuju sa 7,8% u obradivim površinama Republike Hrvatske. Od toga 69,8% otpada na oranice i vrtove,a 26,2 % na livade. Kako je podosta veliki procent županijske površine pod šumom, 36,3% ili 95.973 ha, to je razumljivo da temeljno gospodarsko obilježje Županiji daje proizvodnja hrane i drvoprerađivačka industrija, odnosno da Županija ima izrazite karakteristike poljoprivredne (ratarskostočarske) županije, pa će prvenstveno na toj osnovi trebat tražiti svoj prosperitet u budućnosti. To je isto tako uočljivo prema analizi stanovništva. Prosječni udio ukupnog poljodjelskog stanovništva u sveukupnom je 26,6%, što je zamalo tri puta više od državnog pdosjeka (9,1%). Čak 62,2% domaćinstva prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. godine ima poljoprivredno gospodarstvo (29.694 poljoprivredna gospodarstva u odnosu na 47.754 domaćinstava), a u Hrvatskoj samo 6,5 %. Poljodjelsko pučanstvo bjelovarsko-bilogorske županije u 1991. godini: Godina Ukupno Aktivno Uzdržavano Udio u sveukupnom (%) 1991 36 537 24 435 12 138 26,6 indeks 1991/1981 67,1 67,5 66,3 (-11,5)* * indeksne točke (Izvor: SLJ-93 DSZ RH) Iz gornje tabele je vidljivo da se poljoprivredno stanovništvo smanjuje. Ono je između dva popisa smanjeno za 17.932 osobe ili 11,5 indeksnih poena. Do tog trenda dolazi uslijed ubrzane urbanizacije i emigracije ruralnog stanovništva u veće urbane aglomeracije, ili kao što je slučaj kod Bjelovarsko-bilogorske županije koja se naslanja na metropolitansko područje grada Zagreba, do izrazitih emigracija prema tom području. No, treba ipak naglasiti da je na ovom tipično poljodjelskom području srazmjerno opadanje poljodjelskog pučanstva sporije od državnog prosjeka. Osim toga, ograničavajući faktor poljoprivredne proizvodnje je i veoma niska stopa obrazovanosti, što je pokazatelj kakvoće ljudskih resursa, a time i opći pokazatelj gospodarske razine pojedinog područja. Poznata je činjenica da niže obrazovne kontingente čini baš poljodjelsko pučanstvo, što može predstavljati ograničavajući činitelj za prihvaćanje novih tehnologija i općenito znanja za uspješni poljodjelski razvitak. No, u zadnje vrijeme opaža se da nepovoljni položaj nepoljodjelskih djelatnosti, poteškoće u poslovanju nepoljodjelskih trgovačkih društava, te time i zapošljavanja i smanjenja priljeva prihoda (oslabljen tzv. “pull-efekt”) utječe na to da se dio poljodjelske populacije (uključivši tu i mladež) sve više okreće prema poljodjelskoj proizvodnji na vlastitim gospodarstvima, a da se pritom stupanj obrazovanosti (pogotovo mlađeg naraštaja) osjetno povećava.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=