Prostorni plan BBŽ - osnovni plan

P r o s t o r n i p l a n B j e l o v a r s k o – b i l o g o r s k e ž u p a n i j e P L A N 2. Organizacija, osnovna namjena i korištenje prostora _____________________________________________________________________________________________________ Bjelovarsko-bilogorska županija – Županijski zavod za prostorno uređenje C-4 Poljoprivredno tlo različitih karakteristika zauzima najveći dio Županije (cca 56%). Obzirom da bonitetna karta Županije nikada nije uspostavljena, podjela na planske grupe je napravljena temeljem analiza postojeće prostorno-planske dokumentacije, namjenske pedološke karte Hrvatske, katastarskih podloga i obilaska terena, a na način detaljno iznesen u poglavlju A.3.1.3. Najkvalitetnija tla Županije razvrstana su u plansku grupu “vrijednih obradivih tala”, a ima ih cca 5,33% ukupnih poljoprivrednih površina. Zbog relativno lošijih pedoloških karakteristika tla u dolinama rijeka i na pleistocenskom ravnjaku, najrasprostranjenija vrijedna tla su na blažim ocijeditim obroncima Bilogore i Moslavačke gore, a jedan manji dio je dobiven i melioracijom poplavnih dolina Ilove i Česme. Većinom su bila u korištenju PIK-ova i služila za intenzivnu ratarsku proizvodnju. Vodoprivrednim studijama su analizirane i preporučivane daljnje melioracije, ali iste ovim Planom nisu planirane obzirom na diskutabilnu potrebu i rentabilnost, kao ni komasacije i preparcelacije čiju potrebu i prioritete treba utvrditi posebnim elaboratom. Prenamjena je predviđena samo zbog potrebe izgradnje nove infrastrukture. Najveći dio poljoprivrednog tla Županije, odnosno cca 43%, razvrstano je u plansku skupinu “ostala obradiva tla”. Obzirom na relativno blage nagibe najvećeg dijela Bilogore i obronaka Moslavačke gore rasprostranjeno je praktički u svim dijelovima Županije. U nižim područjima koristi se većinom za ratarstvo (vlažniji dijelovi kao livade za stočarstvo), a u višim za ratarstvo, stočarstvo, voćarstvo, te manjim dijelom vinogradarstvo. U višim područjima poljoprivredno tlo je rascjepkano manjim šumama, a zbog pretežito nizinskih karakteristika vodotoka Županije na praktično cijelom području i vlažnijim (pa i močvarnim) površinama, uz vodotoke koji su jednim dijelom obrasli kvalitetnim šumama, a jednim dijelom se koriste (ili su se koristile) kao livadne površine. Iste (uz nešto poljoprivrednog tla nagiba većeg od 15%) čine najveći dio tla razvrstanog u plansku skupinu “ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište”. Kao posljedica izumiranja stanovništva (i Domovinskog rata), te nerentabilnosti ekstenzivne poljoprivrede u pojedinim dijelovima Županije, primjetno je u zadnje vrijeme čak i intenzivno zapuštanje i zarastanje poljoprivrednog tla. Planom nije predviđeno organizirano pošumljavanje (ili određivanje eventualne druge namjene), koje se međutim mora provoditi planski (kvalitetnim vrstama) o čemu prostorni planovi gradova i općina moraju voditi računa. 2.1.2.2. Šume i šumsko zemljište Šume različitih vrsta zauzimaju cca 36% površine Županije i relativno su povoljno raspoređene tako da praktično svaki grad i veće naselje u neposrednoj okolici ima šumske površine na koje se mogu povezati koridori urbanog zelenila, a sačuvane su i relativno velike površine nizinskih šuma. Najveće šumske površine Županije su na masivima i obroncima Moslavačke gore, Papuka i Bilogore (iznad 220 m nadmorske visine, gotovo potpuno obrasla područja) sa najzastupljenijim šumskim vrstama: običnom bukvom, hrastom kitnjakom, javorom, gorskim jasenom i jelom (na Papuku). Zonalno se nadovezuju šume pobrđa (između 160 i 220 m nadmorske visine) sa najzastupljenijim vrstama: običnom bukvom, običnim grabom, hrastom kitnjakom i ponegdje u depresijama hrastom lužnjakom. Šume nizinskih ekosistema prostiru se uz riječne doline Česme, Ilove i pritoka (između 105 i 160 m nadmorske visine) sa najzastupljenijim vrstama: crnom johom, poljskim jasenom, hrastom lužnjakom i običnim grabom. Najvećim dijelom se vode kao gospodarske šume, a za sada je samo cca 0,39% zaštitnih šuma i šuma posebne namjene (iako u stvari najveći dio šuma iznad 160 m nadmorske visine ima i zaštitnu funkciju obzirom da se radi o pretežito nestabilnim terenima sa velikim brojem aktivnih i potencijalnih klizišta te eroziji izloženih područja). Planom je predviđeno njihovo povećanje na cca 0,5%.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=