STRATEŠKA STUDIJA O UTJECAJU NA OKOLIŠ PROSTORNOG PLANA BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJE 82 Velik dio naselja otpadne fekalne vode odvode u septičke jame, često puta nepropisno izvedene, tako da onečišćuju okolni teren, dok se oborinske i otpadne vode odvode uglavnom otvorenim kanalima ili cestovnim jarcima u obližnje vodotoke. U Županiji postoji 6 sustava javne odvodnje: Bjelovar, Daruvar, Garešnica, Čazma, Hercegovac, Grubišno Polje. Svi sustavi imaju mješoviti način odvodnje s nizom kišnih preljeva. Svi sustavi osim Garešnice imaju i više privremenih ispusta nepročišćenih otpadnih voda. Od tih 6 sustava samo tri sustava imaju uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (Bjelovar, Daruvar, Garešnica). Otpadne vode obrađuju se mehanički i biološki, ali kakvoća pročišćenih otpadnih voda ne zadovoljava u cijelosti. 28% stanovništva Županije priključeno je na sustave javne odvodnje. U sustave javne odvodnje se ispušta oko 29% ukupnih kućanskih voda Županije i oko 78% otpadnih voda gospodarstva što čini 43,2% ukupnih otpadnih voda. Na komunalnim uređajima za pročišćavanje pročišćava se 32,9% ukupnih otpadnih voda Županije. Postojeća kakvoća voda u vodotocima na prostoru BBŽ je loša. Glavni izvori onečišćenja su otpadne vode naselja i industrije, ispiranje poljoprivrednih površina i prometnica, procjedne vode divljih, polulegalnih i napuštenih deponija i izvanredna onečišćenja od akcidenata. Posebno treba istaknuti deponije i privremene ispuste nepročišćenih voda, koji se čak nalaze u zonama sanitarne zaštite vodocrpilišta (Čazma, Grubišno Polje i Veliki Zdenci). Bolesti uzrokovane lošom kvalitetom vode rijetke su i uglavnom izazvane konzumiranjem vode iz manjih vodoopskrbnih sustava. To se prvenstveno odnosi na ruralna područja gdje su naselja raspršena te u onima koja se nalaze na nepogodnom reljefu. Na državnoj razini, ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju pokazuju da je oko 13% ispitanih uzoraka zdravstveno neispravno, a planom monitoringa obuhvaćeno je 86% stanovništva RH. Bolesti se u tim slučajevima šire na način da se u organizam putem kontaminirane vode unese uzročnik (bakterije, virusi, protozoe, itd.). Najčešće hidrične epidemije su epidemije kolere, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se mogu širiti i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjuktivitis i streptokokoze48. Na zdravlje stanovnika i na njihovu kvalitetu života veliki utjecaj ima buka kojoj je stanovništvo izloženo te kvaliteta zraka u prostorima gdje stanovništvo živi i radi. Najčešći nepovoljni učinci buke na zdravlje su umor, smanjenje radnog elana i koncentracije te oštećenje sluha (kod dugotrajne izloženosti visokim razinama buke i trajno oštećenje). Oštećenja sluha nastaju uglavnom zbog djelovanja posebno jake i dugotrajne buke, a ovise o frekvenciji (visini tona). Pritom viši tonovi jače oštećuju sluh nego niži. Najveći izvori buke su promet (cestovni, željeznički) i industrijska postrojenja. To se uglavnom odnosi na postrojenja koja bukom mogu utjecati na stanovništvo koje boravi u njihovoj blizini. To su uglavnom područja gospodarske namjene i prometnice u blizini građevinskih područja gdje je gustoća stanovništva najveća. Najviše dopuštene razine buke u otvorenom prostoru propisane su Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave49, a ovise o nizu čimbenika kao što su namjena prostora i vrijeme dana - noći. Zakon o zaštiti od buke50 određuje izradu karte buke i akcijskih planova za gradove, glavne ceste, željeznice i zračne luke. Glavni nedostatak provođenja sustavnih mjera zaštite od buke i smanjenja štetnog utjecaja buke na zdravlje čovjeka jest nedostatak financijskih sredstava za izrade karata buke na razini jedinica lokalne samouprave i na razini drugih obveznika izrade karata buke, kao i neuvrštavanje podataka iz karata buke i akcijskih planova u prostorno-planske dokumente. 48 Infografike AZO-a 49 NN 145/04 50 NN 30/09, 55/13, 153/13
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=