4 raščlanjivanjem. Iscrpnost znači što manje upotrebljavanje rezidualnih grupa. Dovoljna diskriminacijska oštrina naglašava važnost pronalaženja teorijski značajnih razlika u stvarnom svijetu. Osim tih univerzalnih metodoloških zahtjeva, dosadašnje primjene tipologije u istraživanju ruralnih prostora ukazale su na to da ona mora počivati na razumijevanju procesa koji utječu na suvremenu socioekonomsku, funkcionalnu i morfološku strukturu ruralnih područja, mora uvažavati regionalne razlike u navedenim dimenzijama, mora odgovarati postavljenim ciljevima te biti izrađena na onoj prostornoj razini na kojoj će ukazati na sličnosti i razlike u analiziranim obilježjima. Kao bitan nedostatak tipološke metode u geografiji i srodnim disciplinama, ističe se statičko promatranje prostora. Pristupi izradi tipologije mogu se podijeliti na agregativne i disagregativne. U agregativnim pristupima pojedinačne prostorne jedinice okupljaju se u veće klastere temeljem međusobnih sličnosti. Agregativni pristupi polaze od nehomogenosti ruralnih područja, koja se očituje raznovrsnošću demografskih, socioekonomskih, funkcionalnih, morfoloških i ostalih obilježja. Analizom više pojedinačnih pokazatelja i njihovom usporedbom u prostoru otkriva se kompleksnost međusobnih odnosa koji pak stvaraju niz različitih prostornih obrazaca. Agregativni pristup korišten je i u ovoj studiji.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=