113 obje varijante gospodarenja izgrađenim objektima koji nisu u funkciji očuvale bi se i unaprijedile krajobrazne vrijednosti sela. Uz pretpostavku da se slični procesi mogu uočiti u mnogim drugim ruralnim područjima u Republici Hrvatskoj, i na temelju iskustva da prostorni planovi nisu dovoljan instrument cjelovitog upravljanja ruralnim prostorom, nameće se potreba snažnijeg multidisciplinarnog strateškog i provedbenog planiranja hrvatskog sela, u koje bi bilo potrebno integrirati i sve upravnoadministrativne razine. U suprotnom kao vrlo izvjesna budućnost mnogih ruralnih naselja preostaje daljnje propadanje, nakon čega se kao jedini mogući razvojni scenarij izdvaja transformacija u farmu. Za kraj preostaje pitanje koje je potaknulo odabir teme i izradu ovog rada - ima li smisla naselje bez stanovnika, bez obzira na statistički definiranu prostornu cjelinu, uopće zvati naseljem?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=